OPIS OBJEKTA
Džamija se nalazi u sklopu srednje vjerske škole- medrese, na parceli koju sa južne, istočne i zapadne strane zatvaraju objekti škole i internata.
Posebna pažnja posvećena je vizuelnom i duhovnom doživljaju pojedinih prostora u objektu i objekta u cjelini. Slijedimo princip postupnog gradiranja pristupa do bogomolje, od profanog do sakralnog, kroz četiri prostorne konceptualne sekvence u kontinuitetu, od šireg i slobodnijeg spektra avlije, preko hola, polivalentnog prostora, sve do glavnog prostora – prostora za namaz sa njegovim centralnim mjestom – mihrabom.
Ulaz za muškarce predviđen je sa jugoistočne strane sa platoa koji se proširuje u dvorište čijem uređenju je posvećena posebna pažnja u pogledu njegovog korištenja i završnim obradama. Pristupna rampa završava se nadstrešnicom ispod koje je fontana sa vodenim satom. Kroz ulazni vjetrobran u kojem je predviđeno skidanje obuće i odjeće, a u kojem se nalazi abdesthana, ulazi se u glavni hol – višenamjenski prostor, koji je projektovan sa srednjim dijelom izdignutim za 20 cm koji se kao sofa produžava u prostor za obavljanje namaza. Ulaz za žene projektovan je sa jugozapadne strane objekta, ispred kojeg se nalazi ženska avlija ograđena potpornim – obložnim zidom sa jugozapadne i sjeverozapadne strane. Višenamjenski prostor – ulazni hol je namijenjen učenicima Medrese za različite funkcije (predavanja, večeri poezije, razne izložbe, boravak uz knjigu i razgovore u pauzama između namaza i dr.) Prostor za namaz je posebno tretiran i oblikovan sa čvrstom kvadratnom osnovom i kupolom čiji konstruktivni sklop od laminiranih drvenih štapova, spregnutih čeličnim kablovima, evocira konstrukciju prvih muslimanskih bogomolja- jurti.
Posebna pažnja u ovom prostoru posvećena je osvjetljenju u cjelini i svjetlosnim efektima u pojedinim detaljima. Zenitalno osvjetljenje daje kupola odškrinuta prema nebeskom svodu. Stakleni okvir, koji okružuje kupolu i odvaja je od zidova, doprinoseći iluziji lebdenja, paradigma je prozorskih perforacija na kupoli Aja Sofije.
Zavisno od potrebe u pojedinim prilikama zatvoreni i otvoreni prostori bit će korišteni za namaz. U redovnim dnevnim namazima pretpostavlja se da glavni prostor sa mahvilom može zadovoljiti potrebe učenika i stanovnika, a u vrijeme džume i teravih namaza može se za ovu potrebu uključiti i prostor za više svrha. U bajramskim prilikama predviđeno je korištenje i kompletnog dvorišta ispred hola i džamije kada se mogu otvoriti i klizna vrata između glavnog prostora za namaz i dvorišta.
Konstrukcijom i primijenjenim materijalima u objektu Projektant je nastojao naglasiti vrijeme u kojem se objekat gradi i tehnološke mogućnosti građevinarstva, što treba u jednoj mjeri da posluži i edukativno učenicima Medrese i provocira njihova razmišljanja za vezu tradicionalnog i savremenog. Višenamjenski prostor je “transparentan” sa čeličnom krovnom konstrukcijom koja ostaje vidljiva u enterijeru sa staklenim “prodorima” koji asociraju na kupole u trijemovima tradicionalnih džamija. Konstrukcija mahvila je takođe čelična i vidljiva u enterijeru objekta.
Glavni akcenat je dat na konstrukciju iznad prostora za namaz koja je od lijepljenih drvenih lučnih nosača u kombinaciji sa čeličnim sajlama koje preuzimaju dio uticaja i utiču na smanjenje poprečnih presjeka glavnih konstruktivnih elemenata. Staklena površina između zida i kupole oslobađa kupolu od zidova tako da se dobija utisak njene lakoće i transparentnosti prema nebu, što je opet asocijacija na uspjela rješenja kod tradicionalnih objekata s kupolama.
Završne obrade u pojedinim prostorima i objektu u cjelini, projektovane su u zavisnosti od njihove izloženosti vanjskim i drugim uticajima i namjene pojedinih prostora, a uglavnom su projektovani materijali koji garantuju dugotrajnost uz normalno održavanje.
