|
|
|
| Datum
zadnjeg unosa podataka o objektu 02.07.2003 |
|
|
Godišnja nagrada "DRAGO GALIC" za najuspješnije ostvarenje
na podrucju stambene arhitekture u 2002. g. Udruženja hrvatskih arhitekata
UHA
Obrazloženje žirija:
Ova kuca djelo je mladih autora koji predvodeni logikom rimske kuce odnosno ladanjske
vile stvaraju suvremeni prostor. Nadovezujuci se na tzv. zagrebacku školu
arhitekture i uz neosporno štovanje oca moderne, te reitrepretiranje njegovog
arhitektonskog vokabulara, grade raskošnu prizemnu kucu. Raskoš definiraju
hedonisticki, gdje je raskoš jednostavnost i prije svega funkcionalnost u
ispunjavanju užitaka, za razliku od najezde fascinacije skupim samodopadnim
materijalima i tehnickim mogucnostima u prostorima upitne organiziranosti i funkcionalnosti.
Kuca na Borcecu je prizemna kuca s izuzetkom gostinjskih soba u potkrovlju ulaznog
dijela kuce. Slaganjem prostorija bez naglaska na prioritet pojedine funkcije
dolaze do dvorišne prostorije - atrija, koji dodatno naglašava introvertnost
odnosno ekstrovertnost pojedinog prostora. Prenaglašenom temom trakastog
otvora - prozora, ciljano otvaraju prekrasni pogled gotovo na cijeli Zagreb. Volumen
kuce doima se kao najsretnije rješenje u zatecenom kontekstu. Suvremenost
definiraju stavom, a ne vokabularom što je ujedno i pohvala i kritika. Uz
ogradu prema onima kojima je i taj vokabular presuvremen.
Smatramo da ova nagrada odlazi u prave ruke kao poticaj za daljnje razmišljanje
o biti i svrsi naše struke, te odgovornosti pri kreiranju novih prostora.
Obrazloženje autora:
- Lijepa arhitektura Moderne
Osnovna težnja prilikom projektiranja ove kuce, bila je pokušaj povratka
prema izvornoj arhitekturi Moderne s pocetka XX stoljeca, kada su se u Zagrebu
gradile slicne kuce. Ona se danas priznaje kao najsjajnije razdoblje hrvatske
arhitekture, a na slican nacin se i u Svijetu visoko cijeni arhitektura iz tog
razdoblja. Lijepi primjer takve arhitekture su kuce u Novakovoj ulici u Zagrebu,
koja pomalo prerasta u spomenik kulture.
Povratak u bolju prošlost, a ne buducnost, motiviran je opcom krizom arhitekture
u Hrvatskoj, gdje osim u rijetkim iznimkama, vlada kic, neznanje i kaos. U teoriji
arhitekture se zbog toga formirao slikovit izraz: "zagadenje okoliša
gradenjem", koji dovoljno govori o vrsti problema s kojim se arhitektura
danas bori.
- Ružna suvremena arhitektura
Na to se nadovezuje odnos prema suvremenoj svjetskoj arhitekturi, koja je po našem
mišljenju takoder u krizi, jer i dalje vjeruje kako se tehnologijom mogu
riješiti svi problemi, pa je jedna od trenutnih "modernosti" postalo
interpretiranje virtualnosti, nastale suvremenim informatickim tehnologijama tipa:
internet, mobiteli i sl. U materijalnoj pojavnosti takve ideje proizvode se kuce
sa transparentnim oblogama, mnogo puno stakla, oblogama od najskupljih metala,
tv-ekranima umjesto fasada, kosim zidovima i stropovima, i tako dalje sve do potpunog
relativiziranja svih mogucih elemenata arhitekture i osnovnih covjekovih datosti,
poput: što je gore a što dolje, što je puno a što prazno.
U bogatim zemljama takva arhitektura funkcionira kao pozitivna provokacija koja
ce proizvesti pomak od covjekove svakodnevice. Ukratko, suvremena svjetska arhitektura
voli bizarnosti, skupe neobicnosti, relativnosti i virtualnosti, poigravanje sa
granicama, koje dosežu rubove morala i ukusa. Ili malo slikovitije: kao da
suvremena arhitektura želi biti ružna, jer joj je dosadilo biti lijepa.
- Hrvatski nesporazumi
U našoj zemlji takva arhitektura proizvodi negativne nesporazume. Prvi razlog
je to što je nama u Hrvatskoj suvišno i neukusno provociranje u bilo
kojem smislu, jer nama uopce nije dosadno, odnosno naša je svakodnevica opterecena,
sasvim suprotno - raznim nedacama i ratovima. Drugi prakticni razlog je to što
smo siromašni i ne možemo slijediti takvu preskupu arhitekturu, pa su
takvi pokušaji u najboljem slucaju loše kopije. Medutim veci problem
je u tome što kod prosjecnog investitora takva situacija izaziva pometnju
izmedu tradicionalnog i suvremenog, pa se izbjegava arhitekte i arhitektura opcenito,
a rezultat je katastrofa. Gradi se skupo, nekvalitetno i ružno. Takoder nastaje
pometnja i medu arhitektima gdje se doslovnim prihvacanjem suvremene svjetske
arhitekture postavljaju previsoki zahtjevi koje je na prosjecnom gradilištu
u Hrvatskoj nemoguce izvesti i sve više se zatvara krug nepovjerenja.
Kuca u Borcecu je nacin postizanja suvremenosti bez upotrebe suvremenih tehnoloških
rješenja. To je vrlo težak nacin jer to znaci da sa manje arhitektonskih
sredstava treba postici više efekta. Medutim to je jednostavno potraga za
vlastitim identitetom.
Možda je banalno i vec potrošeno reci da se treba vratiti korijenima
i pocecima, možda je i to prezahtjevno, jer je vrlo teško odrediti naš
identitet unutar arhitekture Moderne koja je zapravo bila internacionalna.
- Etika u Veneciji i mazohizam u Grazu
Nadavno je na venecijanskom bijenalu arhitekture naslov izložbe bio "Manje
estetike a više etike". To govori o prepoznavanju problema, ali se na
konkretnoj izložbi i prikazanoj arhitekturi to nije vidjelo. Vjerojatno u
bogatim zemljama takva razmišljanja postoje ali nisu toliko važna jer
je bogatima jednostavno dobro. U našoj siromašnoj zemlji nama nije dobro
i pitanje etike je pitanje od egzistencionalnog znacaja. Iz tog klaustrofobicnog
osjecaja nužnosti, kroz življenje i rad u Hrvatskoj, nastaje potreba
za odmakom od suvremenosti koja se prezentira kroz medije, i nastaje potraga za
drugacijom arhitekturom.
Još jedan slikovit primjer je i izložba o mazohizmu u Grazu, u susjednoj
Austriji, koja se održava u sklopu šire manifestacije u kojem se Graz
naziva evropskim gradom kulture. Ova izložba je tipicna za suvremenu umjetnost,
a mazohizam u Grazu je ljuti zacin slatkom životu u bogatoj Austriji. Nasuprot
tome, mazohizam u Hrvatskoj je život sam po sebi. Živjeti i raditi u
Hrvatskoj je mazohizam.
- Granice u umjetnosti
Pornografske slike mazohizma u Grazu, rado "bih" prokomentirali prigodnim
psovackim izrazima kojima je naš jezik vrlo bogat, medutim problem je dubok
i ozbiljan.
Radi se o problemu koji bi se mogao nazvati problem "granice u umjetnosti".
500 godina traje oslobadanje umjetnosti i covjecanstva od ogranicenja koja su
trajala 1000 godina Srednjeg vijeka. Nakon Renesanse 500 godina se ruše i
probijaju granice. Svijet i umjetnost postepeno napreduju i postaju sve slobodniji.
Taj proces oslobadanja je tema svih enciklopedija umjetnosti.
Sada nakon 500 godina progresa mi smo u situaciji kada su probijene sve moguce
granice. Sve je umjetnost, svi smo umjetnici. Ružno je lijepo, ukljucivo
mazohizam i pornografija u galeriji u Grazu 2003. godine. Zbog ogromne kolicine
blefera i parazita koji su iskoristili ovu pometnju, teško je pronaci umjetnika
koji može izreci neko suvislo obrazloženje takve situacije i dati odgovore
na pitanja. Ako to slucajno uspijemo, naici cemo na tipicnu recenicu: "umjetnost
je uvijek bila odraz vremena u kojem živimo, pa ako je suvremeni svijet u
kaosu, takva je onda i umjetnost". Dodatno se to upotpunjuje upotrebom rijeci
- iskrenost.
Problem je u tome što je takav nacin razmišljanja funkcionirao 500 godina,
bezbolno, a danas to boli. Boli to što smo došli do granice koju ne
smijemo probiti i teško nam se zaustaviti. Boli jer svaki umjetnik želi
biti revolucionaran, i želi se upisati u enciklopediju, a sada to ne može
biti. Teško je prihvatiti cinjenicu da se dalje više ne može, odnosno
da sloboda ima granice.
Etika je granica slobode. Moguce je probiti tu granicu pornografijom, medutim,
nakon toga je ružno isto što i lijepo, a to besmisao od kojeg boluje
suvremena umjetnost, i suvremeni svijet.
Umjetnost treba zaustaviti. Treba pricekati akumulaciju za nove ideje. 100 godina,
1000 godina, koliko treba, i kao što se to dogadalo u prošlosti, a u
meduvremenu treba uzeti najbolje što možemo pronaci. U konkretnom slucaju
ove kuce u Borcecu, upotrebljena je sjajna i lijepa Moderna. Herojska elegancija
arhitekture ove kuce je istrgnuta iz konteksta prošlog vremena s kojim imamo
malo veze. Možda je to takoder neiskrenost, ali to nam je draže od nemorala
koji nastaje iskrenim uranjanjem u suvremeni svijet.
Nije baš spretno ispao ovaj manifest, ali se nadamo da možete razabrati
što želimo reci. Nakon ovoga slijedi još nekoliko ishodišnih
tema:
Kuca, ukratko:
- Kuca je elegantna i oblikovana na nacin izvorne arhitekture Moderne, s
pocetka 20 stoljeca, jednog od najsjajnijih razdoblja arhitekture, koje je
i u Hrvatskoj ostavilo traga kroz niz kuca koje se danas tretiraju kao spomenici
kulture.
- Kuca je svjesni odmak od suvremene svjetske arhitekture, koja je i dalje
zadovoljna svojim kompleksnim tehnološkim rješenjima i beskonacnim
istraživanjem granica arhitekture, koja cesto dosežu rubove morala
i ukusa, gdje se ružno može proglasiti lijepim. Nakon odmaka slijedi
istraživanje vlastitog identiteta.
- Kuca je bijela gradevina cistih i pravilnih oblika, koja svoju ljepotu
postiže sama po sebi,
bez ikakvih ukrašavanja skupim materijalima ili kompleksnim tehnološkim
rješenjima i oblicima.
- Kuca je prizemnica i relativno je male ukupne površine, cca 400 m2,
iako ima bazen i sve pratece sadržaje. To je zapravo bio i cilj, napraviti
kucu koja ce biti bogata ali istovremeno umjerena i racionalna, nasuprot slicnim
kucama koje su prozvane "tajkunarama" zbog megalomanskog i neumjerenog
izgleda.
- Kuca ima atrij koji je integriran u volumen kuce, cime vanjski prostor
zapravo postaje još jedna prostorija, odnosno konkretno proširenje
sobe dnevnog boravka. Atrij je ishodište oblikovanja kuce. Atrij omogucuje
zašticen pogled i boravljenje u vanjskom prostoru tijekom cijele godine
uz predivan pogled na cijeli Zagreb, sa vrha brežuljka na kojem se kuca
nalazi.
Tema atrija je rezultat potrage još dalje u prošlost u doba antickog
Rima, što je takoder dio identiteta naše zemlje.
- Kuca je sinteza nakon široko postavljene pocetne analize, ali duboko
zaronjene u hrvatsku stvarnost. Iz takvog uronjavanja može se isplivati
s izvadenim elementima davno ili nedavno zaboravljenih vrijednosti, ali koje
upotrebljene u suvremenom trenutku stvaranja daju novu vrijednost.
Specificnosti kuce:
- Kuca je prizemnica što predstavlja apsolutnu rijetkost u usporedbi
s megalomanskom aktualnom produkcijom.
- Kuca je atrijska i kao takva izdanak arhetipa stambene kuce.
- Atrij je "izguran" na jugozapadno procelje (istovremeno osigurava
pogled na Zagreb ali i privatnost stanara. Atrijska kuca kao tip je najcešce
introvertna zbog centralne postave atrija, što ovdje nije slucaj.
- Atrij je "filter" izmedu unutrašnjeg i vanjskog prostora.
To je djelomicno natkriveni prostor koji boravak na otvorenom produžuje
na kasnu jesen i rano proljece. Nastavak je dnevnog boravka koji je odjeljen
staklenim stijenama.
- Pogled je "kadriran". Ovdje se koristimo analogijom s filmskom
umjetnosti.
- Stambeni i servisni dio su u zasebnim volumenima spojeni ulaznim vjetrobranom.
Kuca je u funkcionalnom smislu doslovno podijeljena na "servisni"
i "servisirani" dio po receptu arhitekta L. Kahna.
- Kuca je "horizontalna" s vertikalnim akcentom dvostrukog dimnjaka
u atriju (kamin u dnevnom boravku/ roštilj u prostoru atrija). Ostvarena
je "cetverostrukost" mjesta (M. Heidegger).
|
|
|
|
|
|
|
